TEME

Novi svjetski i nacionalni diktator

Novi svjetski i nacionalni diktator

Napisao Enrique Dusell

Nova antidemokratska diktatura, u ime "slobode štampe" i same demokratije, organizirana je zahvaljujući monopolu medija. To je globalizirana svjetska mediokratija.


Svetska dominacija, novi imperijalizam ima neslućenu fizionomiju koju otkrivamo u njegovom vršenju. Osnovan je u nacionalnoj državi, ali povezan je s međunarodnom mrežom koja se zasniva na neformalnim institucijama (sastanci ili forumi poput onih u Davosu, Bloomeberg grupa? Itd.). To je elita velikih milionera ili kapitalističkih vlasnika, posebno u finansijskoj sferi, ali i u velikim industrijskim i komercijalnim transnacionalcima. Ove globalno povezane nacionalne elite, čije su velike banke porezna oaza da izbjegnu plaćanje poreza državama, koje ga, ipak, štite svojim vojskama i posuđuju stanovništvo kao radnu snagu i apsorbiraju zaduženost koja ih preuzima u ime države (i da plaćaju se porezima od građana), oni imaju dva osnovna instrumenta za vršenje ekonomske moći kao nosioci kapitala.

S jedne strane, ova elita globaliziranog svjetskog kapitala koristi birokratije centralnih država (poput Sjedinjenih Država, Evrope, Japana i drugih) i perifernih država kao instrumente ili posredovanje svoje moći. Ekonomija vrši svoju hegemoniju nad korumpiranom političkom moći koja se prodaje interesima ovog globaliziranog kapitala. Država, kao što smo naveli, posuđuje stanovništvo kao rad multinacionalkama, plaća dugove i omogućava im da izvuku svoju veliku dobit koja, kao što smo rekli, često napušta teritorij matičnih država koji potiču od ovih milionera i zaštićena je u sigurnija mjesta (kako bi se izbjeglo plaćanje poreza). Tada faul u njihovu korist izvodi politička birokratija državnih vlada.

Ali, kako postići to pokorno poslušanje korumpiranih birokratija centralnih i perifernih država? Oni više ne pribjegavaju okupacijskim vojskama kao u kolonijama, niti vojnim pučevima, već suptilnom i dobro proširenom novom postupku koji prodire u strukturu predstavničke demokratije (kako u centru tako i na periferiji, čiji učinak vidjeli smo u Hondurasu, Paragvaju i Meksiku). Vrhovni sud pravde Sjedinjenih Država (2010. godine) dao je mogućnost neograničenog doprinosa privatnog kapitala u političkim kampanjama za biranje predstavnika u naizgled demokratskom jedinom predstavničkom režimu.


Ali nova antidemokratska diktatura, u ime "slobode štampe" i same demokratije, organizirana je jer one elite kapitala, čiji jedan posto ima 40 posto bogatstva nacija u kojima taj kapital upravlja, zahvaljujući monopol nad medijima: televizija, radio, novine, kino, elektronski mediji, privatni univerziteti izvrsnosti i tako dalje. Te elite mogu kupiti bilo koji medij koji doseže veliki procenat slušalaca, čitatelja ili gledalaca, a koji organiziraju novinari, intelektualci ili umjetnici kako bi platili kapital ("nove mandarine" Noama Chomskog). Uz ovu vojsku "think tankova" ovi mediji stvaraju ogroman zaslon poruka koji, gotovo nepogrešivo, stvara javno mišljenje u njihovu korist. Drugim riječima, "u korist" interesa ovih izuzetno bogatih manjina, interesa koji su protiv mogućnosti ljudskog života građana, posebno najsiromašnijih. Kapitalizam, koji je počeo koristiti propagandu kako bi pobijedio druge konkurentske prijestolnice i nametnuo svoje proizvode, naučio je čitavu tehniku ​​koristeći ovu propagandu kako bi proizveo neizbježni odgovor kod primatelja svojih programiranih poruka. Ovo ogromno iskustvo propagande na tržištu robe sada je primijenjeno na političku propagandu na tržištu kandidata za proizvodnju predstavnika.

Ali, osim što brutalizira mase hipnotizirane mediokratijom, dovodi ih do najvećeg narušavanja njihovog dostojanstva kroz posao s drogom (koji pranjem novca mafija završava u njihovim velikim bankama i izuzetno je koristan za glavni grad, pa Strategija Felipea Calderóna ne može a da ne uspije), koja uništava ljude, stvara generalizirano nasilje i na određeni način eliminira višak radne snage, strukturno nezaposlene.

Da stvar bude gora, za posao s oružjem stvara ratove i organizira neprijateljstva koja proizvode katastrofalne posljedice, stotine hiljada smrtnih slučajeva, ne samo u ratovima između država, već i zbog svakodnevnog kriminala na ulici (s motom svete "slobode" "nositi oružje).

Nova diktatura kapitalnih elita organizirana je u četiri nivoa prikazana na grafikonu.


Jedini način da se preseče Gordijev čvor je kroz buđenje masa kao aktera narod istorije, koji može birati predstavnike (zglobljene na participativnu demokratiju), koji regulacijom medija uništava moć ovih (mediokracije) kroz zakone koji zaista demokratiziraju spomenute medije u poštenim i pluralnim proporcijama, stvarajući televiziju, radio, štampu, bioskop, podršku besplatnim javnim univerzitetima, u službi velike osiromašene većine (i još uvijek otuđene koristoljubivom propagandom).

objavio Dan
http://www.jornada.unam.mx


Video: Russias New Authoritarianism: Putin and the Politics of Order (Januar 2022).