TEME

Intelektualci i Kuba. Tužni put ka propadanju naprednih intelektualaca -

Intelektualci i Kuba. Tužni put ka propadanju naprednih intelektualaca -


We are searching data for your request:

Forums and discussions:
Manuals and reference books:
Data from registers:
Wait the end of the search in all databases.
Upon completion, a link will appear to access the found materials.

Napisao Oscar Natalichio

Sjećam se, jer sam gotovo istih godina, nisam iste slave, kao Eduardo Galeano i Mempo Giardinelli, koji smo u demonstracijama šezdesetih izlazili da uzvikujemo "zid, zid, protiv svih vojnika koji isporučuju naciju", između ostalih slogana. Paredón koji je došao iz voljene Kube, Paredón koji je bio sinonim za pravdu (sa sudovima i braniteljima za kriminalce).

Za početak ću priznati da ovaj članak pišem s bijesom. Čak i više, s ogorčenjem, ali da nisam iznenađen onim što se dogodilo. Mnogo sam puta gajio nadu da je ono što sam uvijek očekivao da će se dogoditi s intelektualcima, prije proizvod produbljenja predrasuda koje sam od malih nogu vukao u takvu instituciju koja nikada nije proglašena takvom, a sastoji se od odabrane grupe njih , da Oni arogiraju pravo na suđenje i suđenje putem buržoaske štampe, putem masovnih medija u moći monopola, procesa i revolucija koji su se radikalno promijenili, i nabolje, stanja naroda i nacija.
Sjećam se, jer sam gotovo istih godina, nisam iste slave, kao Eduardo Galeano i Mempo Giardinelli, koji smo u demonstracijama šezdesetih izlazili da uzvikujemo "zid, zid, protiv svih vojnika koji isporučuju naciju", između ostalih slogana. Paredón koji je potekao iz voljene Kube, Paredón koji je bio sinonim za pravdu (sa sudovima i braniteljima za kriminalce), pravdu koja je stala na kraj patnjama stoljeća, narodnu pravdu koja je presuđivala za zločine, mučenje, silovanje, pljačku porodica i opljačkati čitav narod. Paredón da, da revolucija nije primijenjena, ne bi preživio, jer je istorija u mnogim slučajevima pokazala da plaćenici i atentatori u službi velikih stranih sila ne djeluju radi ideala već zbog novca. Žive i ubijaju za novac. Ubijaju i kradu za novac. Oni se gomilaju i besramno pokazuju novac od pljačke tamo gdje im smrt, mučenje i nestanci predstavljaju glavni izvor prihoda, dok istovremeno olakšavaju način velikim transnacionalnim monopolima da pljačkaju narode. U našoj zemlji postoji slučaj Forda i Mercedes Benza, gdje poslodavci naređuju nestanak delegiranih ili borbenih radnika kako bi "normalizirali" proizvodnju.

Giardinelli u svom članku piše da nije spreman da potpiše osudu Kube s drugim intelektualcima. Niste spremni potpisati, ali ste spremni potvrditi. I u svom članku ide mnogo dalje od onih koji potpisuju, od kojih neki to čine zato što se načelno protive smrtnoj kazni. Giardinelli napada Revoluciju i zahtijeva da ona prilagodi kurs koji omogućava "otvaranje višestranačkog demokratskog procesa", potpuno istu stvar koju traže američki prijatelji na čelu s porodicom Bush. Takođe koristi kolonu da ukaže da je na Kubi bio cenzuriran i da je smatran "nepouzdanim intelektualcem". I kaže to sada, pridružujući se onima koji potpisuju bez potpisivanja, ali idući mnogo dalje, potvrđujući, možda nenamjerno, da je nepouzdan.

Napredni intelektualac poput revolucionara ne može održati svoj trenutni stav o onome što je radio u prošlosti. Ako se trenutno predomislite, osjećate razočarano, frustrirano, prevareno, to nije zbog onoga što ste ranije radili i govorili, već zbog onoga što sada govorite i radite. Možete napisati "Otvorene vene Latinske Amerike" koje će ostati u istoriji kao knjiga koja osuđuje barbarstvo i nepravdu. Ali te se vene mogu i zatvoriti. Može biti da "nijedna muha ne muči savjest" Eduarda Galeana, a možda je to i najtužnije, nadam se da ga muči! Jer neko želi Galeana s ove strane, takođe Gardinellija. Dobra vijest za "univerzalnu supersilu" nisu pucnjave i zatvori za njene plaćenike, jer kriminalce, nikada neistomišljenike, plaća SAD, koja prepoznaje da ih plaća i bez sumnje jako žali zbog svojih gubitaka. Naslonjeni i obučeni za teroriste i ubojice od strane također priznatih terorista i ubica u Miamiju i podržani zakonom o "kubanskom prilagođavanju" koji ih u SAD dočekuje kao heroje, nagrađuju se, daju im državljanstvo, novac i posao, dok bilo koji drugi građanin , Meksikanac, Argentinac ili Urugvajac protjeran je bez obzira. Dobra vijest za supersilu, za imperijalizam, je što je još jednom uspjela slomiti krhku mentalnu ravnotežu intelektualaca. Ne kažem da će slijediti put Vargasa Ljose, ali, iskreno, ne isključujem to. Ne kažem da se pozicioniraju za bilo kakve dobitnike Nobelove nagrade, ali iskreno, ni to ne isključujem.

Najozbiljnija stvar je da oni intelektualci koji se danas koriste bahatošću koja im omogućava čak i da ignoriraju zakone i procese transparentne poput onih koje Kuba primjenjuje i ima puno pravo primijeniti, istovremeno pokazuju vrhunsko nepoznavanje kubanske stvarnosti i o tome govore kao da znaju. I upravo o tome, oni ne znaju, govore i pišu u znak odobravanja neprijateljima revolucije, koji su sami neprijatelji naših naroda Latinske Amerike.

Kuba nije kraljevstvo vrline. Dobro znam tu zemlju u kojoj sam bio više od 25 puta. Kuba živi s mnogim problemima s kojima se suočava s naporom kad ih otkrije i može riješiti, ne uvijek. Ali Kuba danas, iako je država koja je opsjednuta najvećom svjetskom silom i njenih lakaja, kojih nije malo, nije samo zemlja koja ima najnižu stopu smrtnosti novorođenčadi (6 na hiljadu), nije samo zemlja koja održava najnižu stopu nezaposlenosti (3%), ne samo da je zemlja koja održava životni vijek koji već dostiže 77 godina, nije samo zemlja u kojoj nijedno dijete ne ostaje bez obrazovanja, bez kulture, bez sporta, bez medicinske pomoći i bez budućnosti. Svi znaju te podatke, znaju ih i prepoznaju čak i sami neprijatelji. Kuba je ujedno i najdemokratskija zemlja na svijetu. Naravno, ne s "multipartizmom" koji nam pokazuje Menem, López Murphy, Rodríguez Saa, Elisa Carrió, Leopoldo Moreau ili Kirchner. Ne sa ovom gnusnom i poniženom, lažnom i lukavom demokratijom, instrumentiranom korumpiranim sistemom za instaliranje korumpiranih ljudi na vlast. Da ta lažna demokratija više ne bi postojala, Revolucija je napravljena na Kubi. Tražiti da se obnovi, čak i s prerađenim i presvučenim argumentima, predstavlja nepristojnost ili neznanje.

Na Kubi svako može biti kandidat, ne mora biti komunist, fidelista ili revolucionar. Dovoljno je da se predstavlja takvim i na bilo kojoj poziciji. Događa se da to nije jedini zahtjev, on mora ispunjavati drugi i da je obavezan: o njemu moraju glasati ljudi, mora dobiti više glasova od drugog kandidata, tajnim glasanjem i sa glasačkim kutijama koje čuvaju djeca, pioniri, gdje bilo koji stranac može promatrati bez spriječavanja. A ako niko nije dostigao 50%, slijedi drugi krug s dva najglasnija čovjeka. Ne s dvije najglasnije stranke jer na kubanskim izborima nema stranaka, ima ljudi, ili ako želite, postoji jedanaest miliona stranaka, po jedna za svakog stanovnika. Na Kubi izbori nisu obavezni i manje od 99% nikada nije glasalo. I na posljednjem plebiscitu, 98% je potvrdilo stanje socijalističke zemlje, a da niko nikoga nije prisilio da ide glasati. Zar nisu saznali?

Ta Revolucija, napadnuta od carstva, a i od onih koji je svjesno ili nesvjesno napadaju kao grčevitu vježbu, može preživjeti samo na temelju velike unutrašnje potpore koju posjeduje, masivne potpore svog stanovništva, svog naroda i međunarodne solidarnosti. Nisu to učinili da bi se vratili parodiji buržoaske demokratije; učinili su to da nadomjeste farsu te "demokratije" koju tako dobro poznajemo istinskom narodnom demokratijom. Intelektualci, koji se smatraju takvima, jer "imaju" veću sklonost razmišljanju, trebali bi znati.

* Oscar Natalichio Književnik - ekonomista
Profesor na Popularnom univerzitetskom majkom sa Plaza de Mayo


Video: КУБА 2020. Жесть! Ограничения из-за Covid. Тесты в аэропорту Кайо Коко, отдых в обсерваторе. (Maj 2022).