TEME

"Ovo obrazovanje služi za pripitomljavanje ljudi (...) tako da i dalje budu mali janjci kojima mediji mogu manipulirati"



We are searching data for your request:

Forums and discussions:
Manuals and reference books:
Data from registers:
Wait the end of the search in all databases.
Upon completion, a link will appear to access the found materials.

Napisao Alberto Fraile Oliver

Claudio Naranjo je psihijatar, stručnjak za 'dehumanizaciju' medicinskog obrazovanja, koji je postao guru trenutne zamjenice i bivše studentske vođe Camile Vallejo, u obrazovnim pitanjima.

Kad netko sluša ovog 75-godišnjeg čileanskog psihijatra, daje mu se osjećaj da smo ispred Jean-Jacquesa Rousseaua našeg doba.

Kaže da je prilično spavao dok 60-ih nije otišao živjeti u Sjedinjene Države, tamo je bio učenik Fritza Perlsa, jednog od velikih terapeuta 20. stoljeća i bio je dio tima na Institutu Esalen u Kaliforniji . Tamo je imao velika iskustva u terapijskom i duhovnom svijetu. Došao je u kontakt sa sufizmom i postao jedan od uvodnika Enneagrama na Zapadu. Takođe je pio iz tibetanskog budizma i zena.

Claudio Naranjo posvetio je svoj život istraživanju i podučavanju na univerzitetima poput Harvarda i Berkeleyja. Osnovao je SAT program, integraciju gestalt terapije, Enneagrama i Meditacije kako bi obogatio obrazovanje učitelja. U ovom trenutku izdaje vrlo snažno upozorenje: ili ćemo promijeniti obrazovanje ili će se ovaj svijet srušiti.

- Kažete da za promjenu svijeta morate promijeniti obrazovanje, šta je problem obrazovanja i koji je vaš prijedlog?

-Problem u obrazovanju ni na koji način nije ono što prosvjetni radnici misle. Vjeruju da studenti više ne žele ono što im se nudi. Ljudi žele biti prisiljeni na nebitno obrazovanje i brane se poremećajima pažnje, demotivacijom. Mislim da obrazovanje nije u službi ljudske evolucije već proizvodnje, odnosno socijalizacije. Ovo obrazovanje služi za pripitomljavanje ljudi s koljena na koljeno, tako da oni i dalje ostaju mali jaganjci kojima mediji mogu manipulirati. Ovo je velika socijalna šteta. Želite koristiti obrazovanje kao način da se ljudima u glavu stavi način na koji vide stvari koje su prikladne za sistem, za birokratiju. Naša najveća potreba je da se obrazovanje razvija, da ljudi budu ono što mogu biti.

Kriza obrazovanja nije samo još jedna kriza među mnogim krizama koje imamo, već je obrazovanje u središtu problema. Mi imamo obrazovanje koje na neki način ljudima oduzima savjest, vrijeme i život.

Današnji model ekonomskog razvoja zasjenio je razvoj osobe.

- Kakvo bi bilo obrazovanje za nas da budemo kompletna bića?

-Obrazovanje uči ljude da polažu ispite, a ne da misle svojom glavom. Na ispitu se ne mjeri razumijevanje, mjeri se sposobnost ponavljanja. To je smiješno, tako ogromna količina energije se troši! Umjesto obrazovanja za informiranje, trebalo bi obrazovanje koje se bavi emocionalnim aspektom i obrazovanje dubokog uma. Čini mi se da smo uhvaćeni između idiotske alternative, a to je sekularno obrazovanje, i autoritarnog obrazovanja, koje je tradicionalno vjersko obrazovanje. Dobro je razdvojiti državu i crkvu, ali su, na primjer u Španiji, bacili duh kao da su religija i duh ista stvar. Potrebno nam je obrazovanje kako bismo se pobrinuli za duboki um.

-Kada govorite o duhovnosti i dubokom umu, na šta tačno mislite?

-To ima veze sa samom svešću. To je povezano s onim dijelom uma o kojem ovisi smisao života. Ljudi se obrazuju bez tog smisla. Nije to ni obrazovanje vrijednosti jer je obrazovanje vrijednosti previše retorično i intelektualno. Vrijednosti treba njegovati kroz proces transformacije osobe, što je vrlo daleko od trenutnog obrazovanja.

Obrazovanje takođe mora sadržavati terapijski aspekt. Kao osoba koja se razvija ne može se odvojiti od emocionalnog rasta. Mladi su vrlo emocionalno i emocionalno oštećeni činjenicom da tržište rada guta njihove roditelje i više nemaju dostupnost za svoju djecu. Kod djece postoji puno uskraćivanja ljubavi i mnogo neravnoteža. Osoba koja je emocionalno oštećena ne može intelektualno učiti.

Terapija ima puno veze s vraćanjem slobode, spontanosti i sposobnosti spoznavanja vlastitih želja. Civilizirani svijet je pripitomljeni svijet i podučavanje i njegovanje su instrumenti tog pripitomljavanja. Imamo bolesnu civilizaciju, umjetnici su to shvatili davno, a sada sve više mislioca.

- Čini se da obrazovanje zanima samo razvijanje racionalnog dijela ljudi, koje bi se druge stvari mogle razvijati?


-Naglašavam da smo bića s tri mozga: imamo glavu (intelektualni mozak), srce (emocionalni mozak) i crijeva (visceralni ili instinktivni mozak). Civilizacija je usko povezana oduzimanjem moći racionalnim mozgom. Sa trenutkom kada su ljudi prevladavali u političkom domenu, prije nekih 6.000 godina, uspostavilo se ono što nazivamo civilizacijom. A s tehnologijom nije povezan samo muški domen ili domen razuma, već i instrumentalni i praktični razum; ta nas je prevladavanje instrumentalnog razuma nad afektom i instinktivnom mudrošću toliko osiromašila. Puninu može živjeti samo osoba koja ima svoja tri mozga uređena i koordinirana. S moje tačke gledišta, trebamo obrazovanje za tri-moždana bića. Obrazovanje koje bi se moglo nazvati holističkim ili integralnim. Ako ćemo školovati cijelu osobu, moramo imati na umu da ta osoba nije samo razum.

Sistemu je u interesu da čovjek nije toliko u kontaktu sa sobom ili da misli svojom glavom. Koliko god se podigla zastava demokratije, oni se jako plaše da će ljudi imati glas i savjest.

Politička klasa nije spremna kladiti se na obrazovanje.

- Obrazovanje nas uranja u more koncepata koji nas odvajaju od stvarnosti i zatvaraju u naš vlastiti um, kako možemo izaći iz tog zatvora?

-To je sjajno pitanje i neophodno je pitanje u obrazovnom svijetu. Ideja da je konceptualni zatvor zahtijeva određeno iskustvo da je život više od toga. Za onoga ko već ima interes da izađe iz intelektualnog zatvora, disciplina zaustavljanja uma vrlo je važna, disciplina tišine, kao što se prakticira u svim duhovnim tradicijama: kršćanstvu, budizmu, jogi, šamanizmu ... dijalog u svim tradicijama ljudskog razvoja smatran je vrlo važnim. Osoba se treba hraniti nečim drugim osim konceptima. Obrazovanje želi zaključati osobu na mjestu gdje je podvrgnuta prinudnom konceptualnom obrazovanju, kao da u životu ne postoji ništa drugo. Vrlo je važna, na primjer, ljepota. Sposobnost poštovanja, čuđenja, poštovanja, predanosti. To ne mora imati veze s religijom ili sistemom vjerovanja. Važan je dio unutarnjeg života koji se gubi na isti način na koji se gube prekrasni prostori na površini Zemlje, dok je ona građena i urbanizirana.

- Samo sam htio pitati vaše mišljenje o ekološkoj krizi koju proživljavamo

-To je vrlo evidentna kriza, ona je najopipljivija prijetnja od svih. Lako se može predvidjeti da zagrijavanjem Zemlje, trovanjem okeana i drugim katastrofama koje se događaju, nećemo moći preživjeti toliko ljudi koliko sada.

Živimo od nafte i trošimo više resursa nego što ih zemlja proizvodi. To je odbrojavanje. Kad ostanemo bez goriva, to će biti katastrofa za tehnološki svijet koji imamo.

Ljudi koje nazivamo primitivnijima, poput autohtonih ljudi, imaju način da se ophode prema prirodi koja ne dolazi iz utilitarističkog smisla. U ekologiji, kao i u ekonomiji i ostalim stvarima, željeli smo se odreći savjesti i funkcionirati samo racionalnim argumentima, a to nas dovodi do katastrofe. Ekološka kriza može se zaustaviti samo promjenom srca, istinskom transformacijom, koju može postići samo obrazovni proces. Zbog toga nemam puno vjere ni u terapiju ni u religiju. Samo holističko obrazovanje moglo bi spriječiti pogoršanje uma i planete.

New World Magazine
http://www.mundonuevo.cl/


Video: disleksija - DAR ALI OVIRA (Maj 2022).